Uocavajuci kako iskaz o “punini vremena” u Gal 4,4 pripada zakljucku Pavlova argumentiranja o opravdanju po vjeri Abrahamovim likom, u ovome clanku autor analizira taj iskaz u njegovu poslanicnom, kulturalnom i kršcansko-tradicijskom kontekstu. Pošavši od Pavlove sintagme i njezinih glavnih sastavnica, istaknuvši njezinu originalnost u odnosu na grcki i židovski kulturalni ambijent, kao i u odnosu na kršcansku tradiciju, autor pokazuje da Pavao tom sintagmom izražava izvorno kršcansku ideju o prodoru eshatona u povijest. Ta ideja karakterizira kršcansku misao od samih pocetaka, ali je u drugim NZ-nim spisima, pa i kod samoga Pavla, uglavnom povezana s pashalnim otajstvom smrti i uskrsnuca Isusova. Za razliku od takvoga povezivanja, Pavao u ...